zlocin i kazna

Sankt Peterburg – dan prvi. Tragovima romana „Zločin i kazna“ Fjodora Mihajloviča Dostojevskog

<— Prethodni povezani članak

12.07.2016.

Šetajući od Vitepske železničke stanice prema Bronzanom konjaniku nađoh se u kraju grada u kome se odvijala radnja romana „Zločin i kazna“. Atmosfera druge polovine XIX veka ne može se osetiti, ali je zato moguće proći istim onim ulicama kojima su se kretali likovi ovog romana i videti zgrade u kojima su živeli.

 Dom Rodiona Raskoljnikova

Lokaciju zgrade u kojoj živi glavni lik pisac daje u prvoj rečenici dela, odnosno radnja romana počinje tako što: Početkom jula, za vreme strašnih vrućina, jedan mladić iziđe pred veče iz svog sobička koji je uzeo pod kiriju od stanara u S-skoj uličici, pa se polako i nekako neodlučno uputi K-nom mostu. Ipak, pošto je Dostojevski nazive ulica i mostova pisao skraćeno, neki istraživači su mislili da je pod „S-skom uličicom“ mislio na „Spasku uličicu“. Međutim, skoro 40 godina nakon objavljivanja romana udovica Dostojevskog, Ana Grigorjevna, rastumačila je skraćenice i prema njenoj verziji radnja počinje u „Stolarskoj uličici“ (rus. Stolяrnый pereulok), odnosno dom Raskoljnikova se nalazi na adresi „Graždanskaja 19“ (rus. Graždanskaя 19).

Da sam na pravom mestu svedočila je grupa učenika koja je očigledno bila deo ekskurzije o Dostojevskom.

Nedaleko je i „K-n most“, odnosno Kokuškinov most.

Da se radi o domu u kome je živeo glavni junak „Zločina i kazne“ svedoči ploča na zaobljenom ćošku zgrade.

Tokom 70-ih godina rađena je rekonstrukcija zgrade prilikom koje je poslednji, četvrti sprat na kome se nalazio Raskoljinkovljev sobičak, pretvoren u tavan.
O sobi u kojoj je živeo glavni junak romana Dostojevski piše:

„To je bila majušna ćelija, duga jedno šest koraka. Imala je vrlo bedan izgled sa svojim žućkastim, prašnjavim tapetima, odlepljenim od zida, i bila je tako niska da je iole visokom čoveku bivalo u njoj užasno: stalno mu se činilo da će udariti glavom o tavanicu.“

F.M. Dostojevski, Zločin i kazna“

Na istoj zgradi se nalazi i ploča koja pokazuje nivo vode tokom najveće poplave koja je zadesila Peterburg 1824. godine.

Moram priznati da zgrada ne izgleda baš reprezentativno. Terasa je u takvom stanju da se ispod nje ne treba zadržavati previše, dok donji deo fasade zgrade izgleda kao da se voda od poplave upravo povukla.

Dom lihvarke Aljone Ivanovne

Prema istraživačima dela Dostojevskog dom lihvarke Aljone Ivanovne, „suvonjave starice od šezdeset godina, oštrih zlobnih očiju, malog šiljatog nosa“ nalazi se na adresi Kej kanala Gribojedova 104/25 (rus. Naberežnaя kanala Griboedova). Raskoljnikov je u njenom domu boravio tri puta: prvi put da izvidi situaciju, drugi put da izvrši ono što je naumio i treći put nakon ubistva, kada ga je tamo „povukla neodoljiva i neobjašnjiva želja“.  

„Sa strepnjom u srcu i nervoznom drhtavicom on priđe ogromnoj kući koja je jednom stranom izlazila na kanal, a drugom na -vu ulicu. Ta je kuća bila sva izdeljena na mnoštvo malih stanova u kojima su živele razne zanatlije – krojači, bravari, kuvarice, razni Nemci, prostitutke, sitni činovnici i tako dalje … Ljudi su ulazili i izlazili, neprestano su vrveli kroz obe kapije i preko oba dvorišta. Tu su služila tri ili četiri vratara. Mladić je bio veoma zadovoljan što nije sreo nijednog od njih, i odmah se neprimetno prokrade iz kapije desno uza stepenice. Stepenice su bile mračne i uzane, „sporedne“ ali on je sve to već znao i proučio, i sve mu se to dopadalo: u takvom mraku čak i radoznao pogled nije bio opasan. „Kad se ja sad tako bojim, šta bi bilo kad bi se stvarno desilo da dođe do same stvari?“ –  pomisli on nehotice, penjući se na treći sprat.“

F.M. Dostojevski, Zločin i kazna“

Osim kao dom lihvarke zgrada je poznata i po tome što je u njoj živeo Aleksandar Gribojedov. Prve scene njegove komedije „Nevolje zbog pameti“ napisane su upravo na tom mestu.

Dom Sonje Marmeladove

Na Keju kanala Gribojedova 73 (rus. Naberežnaя kanala Griboedova), nedaleko od doma lihvarke Aljone Ivanovne, u zgradi na drugom spratu, živela je Sonja Marmeladova. Zgrada je danas teško prepoznatljiva, jer je u vreme pisanja romana imala dva sprata. Za vreme sovjetske vlasti izvršena je rekonstrukcija, dozidan je još jedan sprat, a fasada je urađena u stilu takozvanog „staljinističkog“ klasicizma.

A Raskoljnikov je pošao pravo kući na kanalu, u kojoj je živela Sonja. Kuća je bila dvospratna, stara i zelene boje. Nekako je našao vratara i dobio od njega dosta nejasna obaveštenja gde živi krojač Kapernaumov. Pošto je u uglu dvorišta našao ulaz uzanih i tamnih stepenica, popeo se najzad na prvi sprat i izašao na terasu koja je sa dvorišta opasivala sprat.

F.M. Dostojevski, Zločin i kazna“

Dom Dostojevskog

Tokom svog života u Peterburgu Fjodor Mihajlovič je promenio više od dvadeset adresa, a u vreme pisanja „Zločina i kazne“ živeo je u istom kraju kao i likovi njegovog romana, odnosno u zgradi na adresi Kaznačejskaja 7 (rus. Kaznačeйskaя 7).

Na zgradi postoji ploča sa informacijom o periodu njegovog boravka na ovoj adresi.

Dok je živeo u Petrogradu Dostojevski je pisao uglavnom noću, kada je gradom vladala kratka tišina. Ipak, u ovom kraju zbog obližnjih krčmi ni noć nije bila preterano tiha. Opisujući zvuke koji su dopirali do Raskoljnikova dok leži u krevetu, pisac opisuje delić atmosfere kraja u kome je i sam živeo:

„Do njega su prodorno dopirali strašni, očajnički jauci sa ulice koje je, uostalom, svake noći posle dva sata slušao ispod prozora. Oni su ga i sad probudili.“

F.M. Dostojevski, Zločin i kazna“

Za ovu adresu se vezuje i jedan događaj, vrlo značajan u životu Dostojevskog. Tu je upoznao svoju drugu ženu, Anu Grigorjevnu Snjitkinu koja mu je radeći kao stenograf pomogla da roman „Kockar“ završi za neverovatnih 26 dana. Toliki je bio rok koji je izdavač dao piscu. U suprotnom, Dostojevski bi izdavaču na devet godina morao da ustupi prava nad svim svojim delima. Ovakve okolnosti bile su posledica dugova u koje je Dostojevski upao zbog velike strasti prema kockanju. Da je ovaj brak pozitivno uticao na pisca govori činjenica da u periodu koji je usledio Dostojevski piše svoja najznačajnija dela: Zločin i kaznu (1866), Idiota (1868), Zle duhove (1871-1872), Mladića (1875), Braću Karamazove (1879-1880).
Stvaralaštvo Dostojevskog i njegov život u Petrogradu predmet su interesovanja mnogih turista koji posećuju ovaj grad, pa se za njih organizuju specijalne pešačke ekskurzije.
Oni koji sami žele da posete neka od mesta koja se pominju u romanu mogu to da učine pomoću sledeće karte:

Nastavak —>