Kao što mu samo ime kaže, muzej predstavlja nekadašnji bunker, odnosno sklonište komandanta kenigsberškog garniziona, generala Ota Laša. Sagrađen je početkom 1945. godine i sastoji se od dva monolitna bloka. Dužine je 42 metra, a širine 15 metara. Ukopan je 7 metara u zemlju.
Ulaz u bunker
Debljina unutrašnjih zidova iznosi 40-50 cm, spoljašnjih 70-80 cm, a tavanice 3 metra.
Stepenice koje vode do ulaznih vrata bunkera
Objekat je bio elektrificiran i opremljen sistemom veze, imao je vodu, kanalizaciju i dovod svežeg vazduha. General Laš se u bunker preseljava u martu 1945. i u njemu ostaje sve do kapitulacije nemačkog garnizona 9. aprila.
Ulazna vrata bunkera
Nakon rata bunker nekoliko godina biva zapušten i počinje da se puni podzemnim vodama. Pedesetih godina voda se ispumpava, a prostorije se pretvaraju u centar oblasnog štaba protivvazdušne odbrane. Krajem šezdesetih godina, tačnije 1968., bunker postaje filijala Kalinjingradskog muzeja istorije i umetnosti i u njemu se organizuje ekspozicija posvećena zauzimanju Kenigberga od strane sovjetske vojske od 6. do 9. aprila 1945.
Centralni hodnik bunkera
Bunker se sastoji od 21 prostorije, od kojih je 17 bilo predviđeno za ljudstvo štaba, a 4 su imale specijalnu namenu. U njim je sada smeštena muzejska ekspozicija koja opisuje neka od poglavlja Bitke za Kenigsberg. Krenimo redom.
Nacistički „raj“ u Kenigsbergu
Svetska ekonomska kriza od 1929. do 1933. godine nije zaobišla ni Kenigsberg. U gradu je bankrotiralo 513 preduzeća i firmi, a broj nezaposlenih dostigao je 102000.
Kenigsberg tokom 30-ih godina XX veka
Početkom 1933. godine grad je bio na pragu finansijskog kraha. U tim uslovima uticaj Nacionalsocijalističke nemačke radničke partije brzo je rastao.
Koncert u Štathali (zgrada Kalinjingradskog muzeja istorije i umetnosti) krajem 30-ih godina . Nacional-socijalisti koristili su salu za održavanje partijskih skupova. Tako su 1929. godine u njoj održali govor Adolf Hitler i njegov zamenik Rudolf Hes.
U objavljenom programu od 25 tačaka Hitler obećava da će poboljšati uslove života stanovništva i likvidirati nezaposlenost. Stanovništvo Kenigsberga, kao i cele Nemačke, umorno od gladi i rasta cena, na izborima za rajhstag podržalo je nacional-socijaliste.
U formiranju NSDAP u Istočnoj Prusiji aktivno učestvuje Erih Koh, koji 1933. godine postaje gaulajter provincije.
A. Hitler i E. Koh (levo) na aerodromu Devau
U tom periodu obrazovanje i vaspitanje mladih generacija postaje veoma politizovano, pa tako Kenigsberški univerzitet obustavlja prijem studenata koji nisu nemačkog porekla.
Omladina iz „Hitlerjugenda“. Natpis na baneru: „Krv je jača od mastila“
Nacistička vlast propagirala je šovinističku i antisemitsku politiku, usmerenu na uništenje jevrejskog stanovništva. Tokom „Kristalne noći“ između 9. i 10. novembra 1938. uhapšene su stotine Jevreja, a sinagoga i sirotište uništeni. Nakon 1942. godine jevrejska opština je nestala.
Kenigsberška sinagoga nakon Kristalne noći
Prema rečima jednog od kenigsberških Jevreja, u poređenju sa građanima Hamburga, Kelna ili Berlina odnos stanovnika Kenigsberga prema „obeleženima“ je bio naročito neprijateljski.
Kenigsberški logori za ratne zarobljenike i internirane
Na teritoriji Istočne Prusije za vreme Drugog svetskog rata funkcionisalo je 47 logora: 29 za ratne zarobljenike i 18 velikih radnih logora.
Lokacije logora u bivšem Kenigsbergu od 1939. do maja 1945. godine
Ratni zarobljenici najpre su transportovani u filtracione logore u kojima se vršila selekcija. Ubijani su politički komesari i komunisti, dok su ostali raspoređivani po logorima u zavisnosti od zdravstvenog stanja i lojalnosti prema vlasti.
U Kenigsbergu su u velikim preduzećima funkcionisali radni logori u kojima su se držali internirani stanovnici Sovjetskog Saveza i Evrope, kao i ratni zarobljenici. Postojala je preporuka da se sovjetsko stanovništvo koristi na najtežim poslovima.
Preduzeća Kenigsberga u kojima su radili ratni zarobljenici i internirani proizvodila su kako proizvode za stanovništvo, tako i proizvode za potrebe vermahta. Najveće preduzeće, brodogradilište „Šihau“, pravilo je minolovce i remontovalo podmornice.
Kompozicije sa sovjetskim ratnim zarobljenicima idu na zapad, 1941. god.
Kako se približavala Crvena armija režim držanja zatvorenika u logorima bivao je suroviji.
Spomenik žrtvama Holokausta u naselju Jantarni
26. januara 1945. nacisti organizuju marš smrti zatvorenika od Kenigsberga do Palmnikena (danas naselje Jantarni) gde je u ledenom moru smrt našlo nekoliko hiljada ljudi, mahom mladih jevrejskih žena.
Vazdušni napadi na Kenigsberg
Dah rata stanovnici Kenigsberga osetili su već 23-24. juna 1941. godine kada sovjetska bombarderska avijacija nanosi prve vazdušne udare na grad Kao odgovor na dva naleta nemačkih bombardera na Kijev, Minsk, Lijepaju i Rigu, sovjetska avijacija je tri puta bombardovala Dancig (Gdanjsk), Lublin, Varšavu i Kenigsberg. Povremeni napadi na gradove Istočne Prusije izvodili su se i tokom 1943-1944. godine.
Tragične posledice za Kenigsberg imala su dva naleta britanske i američke avijacije u avgustu 1944. godine. Usled tepih bombardovanja mnogim industrijskim i kulturnim objektima naneta je značajna šteta, oko 200 hiljada stanovnika ostalo je bez krova nad glavom, a nekoliko hiljada je poginulo.
Za izvršenje vazdušne operacije engleska komanda koristila je strateške bombardere „Lankaster“.
Bombarder ratnog vazduhoplovstva Velike Britanije „Lankaster“
Prvi nalet izvršen je u noći između 26. i 27. avgusta 1944. Tom prilikom po prvi put su korišćene zapaljive bombe sa napalmom.
Po svedočanstvima očevidaca najstrašniji je bio drugi vazdušni napad u noći između 29. i 30 avgusta 1944. u kome je učestvovalo 189 aviona koji je rezultirao potpunim uništenjem istorijskog centra grada u kome nije bilo vojnih objekata. Kraljevski zamak, stara i nova zgrada Kenigsberškog univerziteta pretvoreni su u ruševine.
Kraljevski zamak nakon bombardovanja grada od strane engleske i američke avijacije u avgustu 1944. godine
Nemci protiv Hitlera
U godinama Drugog svetskog rata delatnost frontovskih organizacija Nacionalnog komiteta „Slobodna Nemačka“ stvorenog 1943. godine od vodećih nemačkih komunista i zarobljenika postala je deo nemačkog antifašističkog pokreta otpora. Osnovni zadatak komiteta bio je rad na političkom prosvećenju vojnika vermahta na sovjetsko-nemačkom frontu i njihovo angažovanje za učešće u antifašističkoj borbi.
Krajem marta, uoči napada na Kenigsberg grupa nemačkih antifašista na čelu sa bivšim nemačkim oficirom Alfredom Peterom došla je do pozicija 561. narodno-grenadirske divizije u rejonu Zidlunga (današnjeg Čkalovska) i nagovorila četu vojnika da se preda. Komanda Crvene armije je pritom dobila važna dokumenta u vezi sa odbranom protivnika u sektoru gde se četa nalazila.
Tokom druge uspešne akcije nemački dobrovoljci dostavili su u opkoljeni Kenigsberg ličnu poruku aktiviste komiteta „Slobodna Nemačka“ general potpukovnika V. Milera rukovodiocima odbrane grada uz poziv da prekinu beznadežni i besmisleni otpor.
Učešćem u aktivnim izviđačkim i borbenim akcijama iza linije fronta, nemački antifašisti doprineli su prelasku nemačkih vojnika na stranu Crvene armije i spasavanju mnogih života.
Grad uoči napada
U oktobru 1944. jedinice Crvene armije stupaju u Istočnu Prusiju što kod stanovištva provincije izaziva psihološki šok. Rat stiže tamo, odakle je krenuo. U gradu se uvode ulične patrole, vrše se zamračivanja, a grade se i skloništa. Ipak, bez obzira na zabrinjavajuću situaciju grad nastavlja mirnodopski život: odvija se nastava u školama i na univerzitetu, održavaju se koncerti, rade pozorišta, restorani i kafei, funkcioniše gradski prevoz.
30. januara 1945. Crvena armija opkoljava Kenigsberg, ali do predaje je još daleko, jer nemačkim jedinicama iz Berlina stiže naređenje da grad brane do kraja. Za komandanta odbrane grada imenuje se general Oto Laš.
U to vreme Erih Koh, gaulajter Istočne Prusije, napušta Kenigsberg i prebacuje se na aerodrom „Nojtif“ na prevlaci Friše-Nerung (danas Baltijska prevlaka).
„…Pripadnici istočno-pruskog folkšturma!
U ovoj provinciji svako selo i svaki grad moraju da postanu tvrđava.
Vi, pripadnici folkšturma, kopate rovove i podižete protivtenkovske prepreke. Tamo gde ste ih podigli borićete se sa oružjem u rukama i svako od vas zna mesto na kome će se nalaziti i boriti za svojim mitraljezom i pancerfaustom. Ukoliko Sovjeti, koristeći ogromnu masu ljudi i sredstva, potisnu sa prve linije naše vojnike koji se hrabro bore, u dubini odbrambenog sistema, iza linije odbrane, naići će na ljude koji štite svoju domovinu, svoje žene i svoju decu.
Od sada pa nadalje na nemačkoj zemlji neće biti proboja. Biće samo upada, tokom kojih će se neprijatelj iznova i iznova gušiti u potocima krvi.
Radi se o životu našeg naroda! Radi se o egzistenciji naše domovine!…“
Deo teksta na nemačkom letku kojim
E. Koh poziva pripadnike folkšturma Istočne Prusije da brani svoju zemlju
Kenigsberg se sprema za odbranu
Nemačka odbrana u Istočnoj Prusiji pred ofanzivu Crvene armije bila je razvijena u inženjerskom pogledu i duboko ešalonirana. Na kenigsberškom pravcu podignuto je devet odbrambenih linija na rastojanju od 12-15 kilometara jedna od druge.
Uoči napada odbrambeni sistem Kenigsberga imao je dva perimetra – spoljašnji (snage Crvene armije delimično su ga savladale još u januaru 1945) i unutrašnji koji je imao tri prstena.
Prvi prsten prolazio je na udaljenosti 6-8 kilometara od centra grada i sastojao se od 15 utvrđenja (12 osnovnih i 3 pomoćna) na međusobnom rastojanju od 2 do 4 kilometra. Utvrđenja su imala tranšeje sa streljačkim zaklonima, žičane zapreke, minska polja, kao i protivtenkovske barijere i rovove. Međusobno su bila povezana komunikacionim rovovima.
Nemačka vatrena tačka
Drugi prsten išao je periferijom na udaljenosti 3-4 kilometra od centra grada i imao je odbrambeni pojas dužine oko 10 kilometara koji je obuhvatao i gradske četvrti. Sastojao se od teških i lakih bunkera, utvrđenih kamenih zgrada i barikada. Pojedini delovi terena bili su minirani.
Treći prsten opasavao je centar grada. Činili su ga bastioni, ravelini, kule i Kraljevski zamak koji su pretvoreni u snažne odbrambene tačke. Kenigsberg je karakterisala gusta višespratna gradnja sa uskim, krivudavim ulicama što je otežavalo orijentaciju u gradu.
Prozorski otvor pretvoren u puškarnicu
Napadu na Kenigsberg prethodila je sveobuhvatna priprema. Već krajem januara 1945. godine u grad počinju da se ubacuju izviđačke grupe Crvene armije čiji je cilj bio prikupljanje podataka o nemačkoj odbrani.
Pravac kretanja jedne od sovjetskih izviđačkih grupa
Podaci koji su tim putem dobijeni iskorišćeni su za izradu makete grada sa najvažnijim odbrambenim tačkama.
Maketa Kenigsberga sa oznakama jedinica koje su učestvovale u zauzimanju grada
Maketa je bila gotova početkom marta 1945. Njenom izradom, u kojoj je učestvovalo sto ljudi i koja je trajala deset dana i noći, rukovodio je A.V. Maksimov, budući arhitekta Kalinjingrada
Zauzimanje Kenigsberga. Dan prvi. 6. april 1945.
Za vođenje borbe u gradskim uslovima pre napada formirane su jurišne grupe. Obično je to bila streljačka četa kojoj su bili pridodati vod inžinjerije, dva-tri oruđa, jedan do dva tenka, minobacači i bacači plamena. Vojnici koji su činili grupu umeli su da blokiraju i eksplozivom uništavaju vatrene tačke, da se brzo kreću od zaklona do zaklona, da zauzimaju utvrđene zgrade upadajući u njih kroz prozore ili probijene otvore u zidovima, da ubacaju bombe kroz prozor i bili su obučeni za blisku borbu. Uz pešadiju kretali su se tenkovi i artiljerija i čistili joj put.
Početku napada prethodila je četvorodnevna artiljerijska priprema. Na sam dan napada na grad, 6. aprila 1945. u 9 sati ujutru, otvorena je vatra iz 5000 oruđa po celoj dubini odbrane. U 12 sati u napad su krenule jurišne grupe.
Zauzimanje Kenigsberga. Dan drugi. 7. april 1945.
Ako se prvi dan napada može nazvati danom artiljerije, onda je drugog dana bez sumnje glavnu reč vodila avijacija. 7. aprila nebo je postalo vedro, pa je sovjetska avijacija na nebu iznad Kenigsberga angažovana u punom obimu. Po prvi put je tokom dana primenjena dalekometna bombarderska avijacija. Za sat vremena više od 500 bombardera 18. vazdušne armije u pratnji lovaca bombardovalo je odbrambene pozicije Kenigsberga. Drugog dana napada na grad izvedeno je više od 4700 letova, pri čemu su bačene 3743 bombe ukupne težine 550 tona.
Izuzetno teške borbe vodile su se oko železničke stanice. Danas Južna, a nekada Glavna železnička stanica bila je odbrambena pozicija kenigsberškog garnizona. Zauzeli su je u noći sa 7. na 8. april 1945. vojnici 169. gardijskog streljačkog puka nagrađenog ordenom Crvene zastave.
Diorama „Borbe u Kenigsbergu oko glavne železničke stanice. 7 – 8. april 1945. godine“
Zauzimanje Kenigsberga. Dan treći. 8. april 1945.
U toku noći vojnici gardijskog korpusa generala P.K. Koševa 11. gardijske armije forsirali su pod neprijateljskom vatrom reku Pregel. U popodnevnim satima 8. aprila spojili su se sa jedinicama 43. armije koja je napadala sa severa. Obruč oko Kenigsberga se zatvorio.
Kao odgovor na predlog da polože oružje Nemci pokušvaju da probiju obruč i dokopaju se Pilaua. Podršku toj operaciji pružaju nemačke jedinice u okviru sambijske grupe koje im kreću u susret. Za delovanje protiv nemačkih jedinica skoncentrisanih zapadno od grada angažovane su osnovne snage 3. i 18. vazdušne armije. Protiv deblokirajuće grupe protivnika 8. aprila izvršeno je tri hiljade naleta pri čemu je bačeno više od 1000 tona bombi.
U centru Kenisgberga reku Pregel forsirale su jedinice 8. gardijskog streljačkog korpusa. Prelaz su iz vazduha štitile tri grupe od po šest aviona IL-2.
Zauzimanje Petog utvrđenja
Peto utvrđenje sagrađeno je 70-ih godina XIX veka i bilo je deo odbrambenog pojasa Kenigsberga. Od 1894. godine nosilo je ime pruskog kralja Fridriha Vilhelma III. Predstavlja nepravilni šestougaonik dužine 215 i širine 105 metara. Opasano je vodenim rovom širine 20-25 metara i dubine do 4.5. metra. Unutar utvrđenja nalazile su se kasarne, stacionar, kuhinja, trpezarija, radionice i druge pomoćne prostorije. Objekat je imao grejanje, ventilaciju, a kasnije i struju.
Tokom zauzimanja Kenigsberga Peto utvrđenje predstavljalo je jedan od glavnih nemačkih odbrambenih položaja na severo-zapadnoj periferiji grada.
Deo diorame „Borba za Peto utvrđenje, 6-8. april 1945.“
Artiljerijski napad na utvrđenje započeo je 2. aprila vatrom iz oruđa izuzetne snage. Ipak, uprkos 73 direktna pogotka projektilima kalibra 280 mm utvrđenje je u potpunosti probijeno na samo dva mesta. Pokušaj da se iz pokreta zauzme nije uspeo, pa su ga 6. aprila blokirali jurišni odredi 235. streljačke divizije. Za dalju opsadu i napad bila je zadužena 126. streljačka divizija. Vojnici jurišnih odreda upadali su u utvrđenje kroz otvore od eksplozija projektila i stupali u blisku borbu po kazamatima. Nakon žestoke borbe, 8. aprila ujutru, Peto utvrđenje je kapituliralo.
Za ispoljenu hrabrost i odvažnost u borbama za Peto utvrđenje 15 vojnika dobilo je počasno zvanje Heroja Sovjetskog Saveza.
Zauzimanje Kenigsberga. Dan četvrti. 9. april 1945.
Četvrtog dana napada na grad general Laš šalje u sovjetski štab emisare da pregovaraju o predaji na šta sovjeti u Lašov bunker upućuju grupu svojih oficira sa pozivom na predaju. Pošto od prve grupe emisara nije bilo nikakvih vesti, ubrzo je poslata i druga grupa.
Iz memoara P.G. Janovskog, načelnika štaba 11. streljačke divizije i jednog od članova grupe sovjetskih emisara:
„…Zadatak smo prihvatili uz osećanje dužnosti i časti. Postarali smo se oko našeg spoljašnjeg izgleda. Umili smo se, obrijali i doveli uniformu u red. U štabu smo ostavili lično naoružanje i dokumente. Krenuli smo u 19:00 u pratnji nemačkog prevodioca Jaskovskog. Liniju fronta prešli smo pod belom zastavom koja je bila načinjena od parčeta posteljine…“
Pravac kretanja prve i druge grupe emisara od komandnog mesta 11. gardijske divizije do komandnog mesta nemačkog komandanta O. Laša
„… 9. aprila u 18:00 u sektoru 27. gardijskog streljačkog puka 11. gardijske streljačke divizije liniju fronta prešli su nemački pukovnik G. Gefker i njegov prevodilac F. Jaskovski sa pismenom molbom komandanta garnizona generala Laša upućenoj sovjetskoj komandi o slanju u njegov štab emisara i o prekidu vatre. Grupu emisara, osim mene, tada potpukovnika i načelnika štaba 11. streljačke divizije, činili su načelnik obaveštajne službe artiljerijskog štaba divizije kapetan A.J. Fedjorko i instruktor političkog odeljenja divizije, kapetan V.M. Špitaljnik, koji je ujedno bio i naš prevodilac…
Deo diorame „Dolazak emisara Crvene armije u bunker komandanta grada generala Ota Laša“
Do linije fronta, a zatim nazad u štab divizije, pratili su nas naši izviđači. Bili smo bez oružja. Belu zastavu od linije fronta do nemačkog štaba nosio je nemački vojnik. U putu su nas dva puta zaustavljale nemačke patrole i pokušale da primene oružje. U 21:00 stigli smo u Lašov štab. Taj štab se nalazio u specijalno izgrađenom armiranobetonskom podzemnom bunkeru na Univerzitetskom trgu. Imao je više od 20 prostorija između kojih su nervozno trčkarali oficiri.
Deo makete bunkera komandanta kenigsberškog garnizona generala Laša
Nakon minut i po—dva, general Laš je ušao u prostoriju načelnika štaba i ja sam mu uručio poziv na predaju. Nervozno je pročitao poruku i saglasio se sa prekidom otpora i predajom pojasnivši svoju odluku brigom za živote 100000 civila koji su ostali u gradu. To je bilo u 21:30 …“
Rekonstrukcija susreta komandanta grada generala Laša i emisara Crvene armije
„…Laš je uzeo tekst ultimatuma i stojeći počeo da ga čita. Videlo se da je uznemiren. Radi daljih pregovora pozvao nas je u svoj kabinet. Predložio je da najpre nešto prezalogajimo. Sa zahvalnošću smo to odbili. Kada smo seli, Laš u svoju fotelju, a mi na stolice, neko od oficira nam je ponudio cigarete. Ja sam zauzvrat na sto stavio neotvorenu kutiju cigareta „Kazbek“. Ne znam kakvog su bile kvaliteta, ali od „Kazbeka“ je nakon 10-15 minuta u kutiji ostalo samo nekoliko komada…“
U jednoj od prostorija prikazan je trenutak predaje nemačkom radisti saopštenja maršala Sovjetskog Saveza A.M. Vasiljevskog u kome se obraća komandi i jedinicama nemačkog garnizona sa predlogom da polože oružje i prekinu otpor.
Rekonstrukcija prostorije radiste
Tokom pregovora u štabu se čula zvonjava telefona: komandiri nemačkih jedinica tražili su informacije o daljim aktivnostima. Štabski oficiri su im davali usmena naređenja da prekinu borobu i da se predaju ne čekajući pismeno naređenje. Zatim je naređenje o kapitulaciji počelo da se šalje po svim jedinicama koje su učestvovale u odbrani.
Kenigsberg nakon zauzimanja
Iz pisma sovjetskog vojnika kući:
Dragi moji!
…Nekoliko reči o Kenigsbergu. Grad je veliki, industrijski i po svoj prilici bio je lep. O njegovoj lepoti sada je teško bilo šta reći, jer je od nje malo šta ostalo. Periferija grada je manje-više čitava, dok je centar u potpunosti porušen.
U gradu je ostalo mnogo civila, uključujući i nas Ruse. O trofejima i zarobljenicima neću da pišem. Mislim da ste o tome čitali u novinama.
Danas ili sutra ću vam poslati paket. Ništa dobro nisam našao, jer nije bilo vremena. Trofeja je bilo mnogo, ali dok su se vodile borbe nisam o tome razmišljao. Osim toga nije dozvoljeno slati dva paketa, već samo jedan od makismalno 5 kilograma….
Vaš Aljoša
Maršal pobede A.M. Vasiljevski
Jedna od prostorija nekadašnjeg bunkera posvećena je Aleksandru Mihajloviču Vasiljevskom, načalniku štaba sovjetske armije od 1943. do 1945. i komandantu Trećeg beloruskog fronta čije su jedinice učestvovale u zauzimanju Kenigsberga u aprilu 1945. Na dužnost komandanta Trećeg beloruskog fronta Vasiljevski stupa nakon pogibije dotadašnjeg komandanta – generala Černjahovskog.
Nakon završetka operacija u Istočnoj Prusiji postavljen je za komandanta sovjetskih jedinica na Dalekom istoku. Pod njegovom komandom sovjetska i mongolska armija od Japanaca oslobađaju Mandžuriju. Dvostruki je nosilac zvanja Heroj Sovjetskog Saveza.
Poslednji nemački komandant Kenigsberga general Oto Laš
Osim Vasiljevskom jedna od prostorija muzeja posvećena je i komandantu Kenigsberga, nemačkom generalu Lašu. U protokolu saslušanja, između ostalog, zabeležene su i sledeće njegove reči: „Sačuvati Kenigsberg za Nemačku je bila stvar prestiža. Zato se odbrani Kenigsberga pridavao izuzetno veliki značaj. Kenigsberg je glavni grad Istočne Prusije, a Istočna Prusija je uvek Nemačkoj davala mnogo dobrih vojnika. Veliki broj istaknutih nemačkih oficira i generala poreklom je bilo iz Istočne Prusije. Istočnopruski vojnici i oficiri smatrani su jezgrom nemačke vojne moći.“
Nakon potpisivanja kapitalucije kenigsberškog garnizona 12. aprila 1945, narednog dana u nacističkom glasilu „Felkišer beobahter“ objavljen je izveštaj vermahta za 12. april u kome je pisalo:
„Tvrđavau Kenigsberg nakon višednevnih snažnih napada predao je komandant tvrđave pešadijski general Laš. Bez obzira na to, pojedine garnizonske jedinice koje su ostale verne zakletvi nastavile su da pružaju otpor. Generala Laša zbog kukavičke predaje neprijatelju vojni sud osuđuje na smrtnu kaznu vešanjem. Ta kazna odnosi se i na njegovu porodicu.“
Nakon povratka u Nemačku iz sovjetskog zarobljeništva 1955. godine Oto Laš je dobijao penziju kao pešadijski general, objavio je dve knjige memoara, išao u lov i mnogo putovao. Umro je 1971. godine.
Tokom Prvog svetskog rata u avgustu 1914. u rejonu Tanenberga odigrala se bitka između nemačke i ruske vojske, u kojoj su Rusi pretrpeli veliki poraz.
Lašov kabinet krasila je ploča „Nemački memorijalni kompleks Tanenberg“ kao podsećanje na njegovo učešće u tom događaju.
Kapija sa drevnim runskim simbolima
U hodniku bunkera izložena je metalna kapija koja je nekad stajala na ulazu u bunker. Interesantno je što se na njoj nalaze urezane rune.
Pretpostavlja se da su drevni simboli trebali da zaštite živote nemačkih vojnika i oficira koji su se nalazila na ovom komandnom mestu.
Muzej „Prusija“
U poslednjim prostorijama muzeja izloženi su predmeti koji su nekada bili deo etnografske kolekcije Muzeja „Prusija“ iz Kraljevskog zamka. Muzej je osnovao istoričar umetnosti i pisac Ernst Avgust Hagen zajedno sa grupom stanovnika Kenigsberga koje je zanimala istorija pruskih plemena i onih pre njih.
Muzej se najpre nalazio u biblioteci Kenigsberške katedrale, a 1879. godine prebačen je u Kenigsberški zamak. Zbirci Muzeja „Prusija“ 1881. godine pridodata je kolekcija iz državne arhive, a 1905. godine i iz Provincijskog muzeja Istočne Prusije.
Srednjevekovni ukrasni šlem iz sala Kraljevskog zamka
Sve u svemu, muzejska kolekcija brojala je oko 240000 eksponata od kamena, gvožđa, zlata, srebra, bronze, ćilibara i keramike.
Vrhovi kopalja i strela
Pred kraj Drugog svetskog rata eksponati su sakriveni na tri lokacije. Prva od njih bila je u blizina Rastenburga (današnjeg Kentšina). Nakon rata mesto sa sakrivenim predmetima je pronađeno, ali je bilo delimično opljačkano. Preostali, uglavnom keramički predmeti, čuvaju se danas u muzeju u Olštinu.
Drombulje
Drugo skrovište sa eksponatima nalazilo se u podrumu Kraljevskog zamka koji je izgoreo u napadu američke i britanske avijacije u avgustu 1944, a 1968. u potpunosti srušen od strane sovjetske vlasti. Predmeti pronađeni u ovom skrovištu čuvaju se u Kalinjingradskom muzeju istorije i umetnosti i Muzeju Kanta u Kenigsberškoj katedrali.
Čaša sa masonskom simbolikom. Kraj XIX i početak XX veka.
Najvredniji eksponati sakriveni su u januaru 1945. u utvrđenju br. 3 (Kralj Fridrih Vilhelm I) koje je vojska sve do 1999. godine koristila kao skladište.
Masonski simboli s početka XX veka
Ubrzo nakon iseljenja skladišta predmeti muzejske kolekcije koje su lokalni istoričari godinama tražili pronađeni su u rovu utvrđenja u gomili građevinskog otpada.
Pehar sa talirima. Kraj XIX i početak XX veka. Srebro
Nakon rata doseljenici su često pronalazili skrovišta sa dragocenostima koje su zakopali imućniji stanovnici Kenigsberga. Vrlo brzo došla je naredba da sve stvari koje se pronađu moraju biti predate. Čak i u današnje vreme stanovnici oblasti donose u Kalinjingradski muzej istorije i umetnosti predmete slučajno pronađene u vrtovima kraj nemačkih vila, u kućama, podrumima, baštam i na tavanima. U skrovištima se mogu pronaći, predmeti enterijera, posuđe, papiri, dokumenti, knjige, novčanice…
Razgledanjem predmeta koji su nekada pripadali Muzeju „Prusija“ priveo sam posetu muzeju kraju. Na to, da nema dalje „upozoravao“ je nemački stražar sa psom.
Pošto sam ljubitelj istorije u muzeju sam se zadržao znatno duže od prosečnog posetioca. Obilje informacija o Bitki za Kenigsberg u kombinaciji sa mestom na kome su donošene najvažnije odluke za njen dalji tok učinili su da utisci o muzeju budu pozitivni.
Za razliku od Muzeja Kanta u kome su informacije bile samo na ruskom i nemačkom jeziku, u Muzeju Bunker osnovni podaci o ekspoziciji dati su i na engleskom, pa je onima koji ne govore ruski lakše da razumeju ono što je prikazano. Mada, svaki tekst prati dosta slika, a slike ponekad govore više od reči.
Posetu završih kupovinom suvenira na kasi muzeja.
Lokacija Muzeja „Bunker“: