05.10.2023.
Treći dan boravka u Pridnjestrovlju rezervisao sam za posetu Benderiju (rus. Benderы, rum. Bender, Tighina ukr. Benderi), gradu koji se za razliku od Tiraspolja nalazi na desnoj obali reke Dnjestar. Od pridnjestrovske prestonice do Benderija ima oko desetak kilometara, a da bi se do njega iz nje stiglo dovoljno je sesti u trolejbus broj 19 koji saobraća između ova dva grada. U Pokrovskoj ulici sedoh u pomenuti trolejbus i krenuh put Benderija. Negde na pola puta iznenadi me Jetelova SMS poruka kojom mi je poželeo dobrodošlicu u Ukrajinu! Pošto do ukrajinske granice ima oko 10-15 kilometara, pretpostavljam da je telefon „pokupio“ signal ukrajinskog operatera, pa je zbog toga stigla ta poruka. Čvrsto uveren da trolejbus ide za Benderi, a ne u Ukrajinu, nisam se dao zbuniti.
U Benderi stigoh nakon otprilike pola sata vožnje. Iz trolejbusa izađoh na stanici Avtovokzal Benderы i zaputih se prema Benderskoj tvrđavi koja je bila glavni razlog dolaska u ovaj grad. Obilazak samog grada bio je u drugom planu. Na zdanju obližnjeg tržnog centra ugledah natpis sa godinom osnivanja grada.
„Grad Benderi osnovan je 1408. godine“
Malo dalje je takozvana stela „Grad vojničke slave“ koja je tu postavljena 2015. godine uoči proslave Dana pobede.
Stela „Grad vojničke slave“
Stela predstavlja granitni stub visine 11,5 metara koji se završava grbom Pridnjestrovlja. U uglovima platforme na kojoj se centralni stub nalazi stoje četiri manja stuba sa pločama na kojima su ispisani datumi značajnih događaja iz istorije grada i Pridnjestrovlja.
U blizini stele je „dobro“ obezbeđen punkt saobraćajne policije. Pomislih da ne bude nekih problema zbog fotografisanja, ali ga ipak uslikah.
Punkt saobraćajne policije
Betonski blokovi oko punkta saobraćajne policije delovali su prilično „ozbiljno“. U Tiraspolju ih nisam nigde video. Očigledno se radi o „merama predostrožnosti“.
Stigoh do Memorijala sećanja i tuge (rus. Memorial pamяti i skorbi) koji je podignut u znak sećanja na poginule branioce grada tokom sukoba 1992. godine. Prvi deo memorijala otvoren je na prvu godišnjicu takozvane „Benderske tragedije“ – 19. juna 1993. godine i čini ga večna vatra i restaurirano borbeno vozilo pešadije na pijedestalu.
Borbeno vozilo pešadije čija je posluga poginula u prvim danima borbi za Benderi
Na petu godišnjicu otvoren je drugi deo memorijala – spomenik koji je urađen kao stilizovana otvorena kapela koja se sastoji od osam pilona spojenih lukovima.
Otvorena kapela
Treći deo memorijala otvoren je na šestogodišnjicu formiranja Pridnjestrovske Moldavske Republike. Čini ga spomen-znak sa pločama na kojima su ispisana imena poginulih branilaca Benderija u leto 1992. godine.
„Pali ste u Benderiju, ali niste zaboravljeni, pamte vas ne samo granitne ploče“. „Zahvali sudbini što si živ i nisko se pokloni onima koji su za to pali“
U borbama za Benderi koje su trajale četrdeset dana poginulo je 320 moldavskih vojnika i 425 pridnjestrovskih boraca.
Table sa imenima poginulih Pridnjestrovaca u borbama za grad u leto 1992. godine
Ispred spomen-znaka 2012. godine postavljena je bista generala Aleksandra Lebeda, komandanta ruske 14. armije koja je bila stacionirana u Pridnjestrovlju, i ključne osobe u sklapanju primirja između zaraćenih strana, koje, evo, traje više od trideset godina.
Bista generala Aleksandra Lebeda
Inače, problemi u Moldaviji počeli su krajem osamdesetih godina XX veka kada se tokom sloma komunizma u Istočnoj Evropi javlja ideja o ujedinjenju Rumunije i Moldavije. U Moldaviji se u to vreme pojavio i zahtev da se moldavski jezik sa ćiriličnog prebaci na latinično pismo, a skupština Moldavije usvojila je i zakon prema kome je moldavski proglašen jedinim zvaničnim jezikom. U Pridnjestrovlju je taj zakon smatran diskriminacionim i zahtevano je da se usvoji zakon o dva zvanična jezika – moldavskom i ruskom. Neslaganje oko zvaničnog jezika, a zatim i sukob u moldavskoj skupštini u kojoj su se poslanici iz Pridnjestrovlja našli u manjini i nisu mogli da utiču na njenu zakonodavnu delatnost, doveli su najpre do održavanja referenduma u pridnjestrovskim gradovima o osnivanju Pridnjestrovske Moldavske SSR, a zatim i proglašenja njene nezavisnosti 2. septembra 1990. godine.
Uprkos čarkama do kojih je povremeno dolazilo između moldavskih bezbednosnih snaga i snaga samoproglašene Pridnjestrovske Moldavske Republike, sve je izgledalo da do sukoba neće doći. Skupština Moldavija donela je rezoluciju o mirnom rešavanju konflikta zbog čega su u Kišinjev bili pozvani pridnjestrovski poslanici radi zajedničkih konsultacija po tom pitanju. Organizovana je i zajednička parlamentarna komisija. Ipak, 19. juna 1992. došlo je do incidenta kod benderske štamparije kada su dvojicu ljudi iz Tiraspolja koji su došli po odštampane novine uhapsili moldavski policajci na koje je tokom hapšenja otvorena vatra iz streljačkog naoružanja. Usledio je niz događaja koji je doveo do sukoba u samom gradu, poznatog kao „Benderska tragedija“, najviše oko mosta preko reke Dnjestar koji su moldavske snage blokirale i tako sprečile da u grad iz pravca Tiraspolja stigne pojačanje pridnjestrovskim snagama koje su se nalazile u Benderiju.
Pogled iz pravca memorijala na železnički most preko reke Dnjestar kraj koga se nalazi drumski most oko koga su se vodile borbe
Nakon što su pridnjestrovske snage uz veliki napor uspele da odblokiraju most, moldavska vojska pokušava da ga sruši koristeći nekoliko aviona MIG-29, ali nijedna od bačenih bombi ne pogađa most. Posle nekoliko dana borbi moldavske snage su potisnute na periferiju Benderija, ali bitka za grad je nastavljena. Tačku na sukob u Benderiju stavio je general Lebed koji je u međuvremenu postavljen za komandanta 14. ruske armije koja je bila stacionirana na teritoriji Pridnjestrovlja i do tada se držala po strani. Pozivao je obe strane na prekid krvoprolića, a pošto je moldavska strana nastavila da koncentriše svoje snage oko Benderija usledio je artiljerijski napad po tim mestima nakon koga je moldavska vojska prekinula sa ofanzivnim dejstvima oko grada. Prekid vatre je potpisan 7. jula 1992, a 21. jula Boris Jeljcin i predsednik Moldavije Mirča Snegur potpisali su „Principe regulisanja oružanog konflikta u Pridnjestrovskom regionu Republike Moldavije“. Kao mirovni kontingent u Pridnjestrovlju je raspoređeno 3100 ruskih, 1200 moldavskih i 1200 pridnjestrovskih vojnika.
„Spomen-znak je podignut u čast dvadesetogodišnjice dolaska ruskog mirovnog kontingenta koji je zaustavio borbena dejstva u Pridnjestrovlju“
Uz malo nelagodan osećaj zbog betonskih blokova oko punkta saobraćajne policije nastavih prema Benderskoj tvrđavi i ubrzo stigoh do Trga ruske slave (rus. pl. Russkoй Slavы). Usput prođoh pored još jedne spomen-ploče postavljene u znak sećanje na poginule u „Benderskoj tragediji“.
„Pali ste u Benderiju, ali niste zaboravljeni, pamte vas ne samo granitne ploče. 23.06.1992.“
Na Trgu ruske slave stoji Spomenik ruskoj slavi koji je podignut 1912. godine povodom stogodišnjice pobede u Otadžbinskom ratu 1812. godine i ulaska Besarabije u sastav Ruske Imperiji.
Spomenik ruskoj slavi
Novac za spomenik sakupili su vojnici i oficiri 55. pešadijskog podoljskog puka. Najpre je bio postavljen u Benderskoj tvrđavi kraj Crkve Aleksandra Nevskog. U sovjetsko vreme prenet je na mesto na kome se danas nalazi. Spomenik predstavlja obelisk od sivog labradorita sa bronzanim orlom na vrhu.
Zadnja strana Spomenika ruskoj slavi sa oštećenjima od metaka nastalim tokom sukoba u Pridnjestrovlju
Kraj spomenika se nalazi nekoliko grobova oficira ruske carske armije čiji su posmrtni ostaci 2006. godine preneti sa ruskog vojničkog groblja koje je u to vreme bilo zapušteno.
Grob general-lajtnanta Pavela Petroviča Dubeljta (1827-1904)
Grob komandanta Benderske tvrđave general-majora Aleksandra Ivanoviča Vedemejera (1768-1831)
Grob komandira Donske kozačke baterije Makara Fjodoroviča Hoperskova (1845-1891)
Malo dalje je bista grofa Petra Ivanoviča Panjina (1721-1789) pod čijom je komandom ruska vojska 1770. godine uz velike gubitke prvi put zauzela Bendersku tvrđavu. Oko mesta gde se nalazi bili su u toku radovi na sređivanju trotoara koji su mi zasmetali da priđem i da je slikam.
Nedaleko od tvrđave stoji tabla postavljena u znak sećanja na Ivana Petroviča Kotljarevskog (1769-1838) istaknutog ukrajinskog pisca koji je kao kapetan ruske vojske 1806. godine učestovao u osvajanju Benderske tvrđave.
Spomen-ploča u znak sećanja na Ivana Kotljarevskog
U blizini table je još jedno obeležje posvećeno braniocima grada.
„Braniocima grada. 23.06.1992.“
Zatim pređoh ulicu i nađoh se kraj rova Benderske tvrđave.
* * *
Posle detaljnog obilaska tvrđave bio sam prilično umoran, ali ipak odlučih da se ne vraćam odmah u Tiraspolj, već da se još malo prošetam po samom gradu. Sa nadvožnjaka ispod koga prolazi put kojim se ulazi u grad iz pravca Tiraspolja bacih pogled na punkt ruskih mirotvoraca.
Železnički i početak drumskog mosta na ulazu u Benderi iz pravca Tiraspolja
Ispod nadvožnjaka, a iza punkta, stoji natpis „Benderi“. Pade mi na pamet ideja da odem do tamo da ga slikam, ali ipak odustadoh, jer sam pre putovanja na internetu pročitao da ruski mirotvorci „ne vole“ da se iko od civila muva u njihovoj blizini.
Punkt ruskih mirotvoraca
Osim tvrđave, u Benderiju nisam imao neko posebno mesto koje sam želeo da posetim, pa krenuh u šetnju po gradu bez nekog posebnog cilja.
Ulica Suvorova
Benderi je sa oko devedeset hiljada stanovnika drugi po veličina grad Pridnjestrovske Moldavske Republike. Prvi put se pominje 1408. godine pod nazivom Tjaganjkjača u povelji moldavskog vladara Aleksandra Dobrog koju je dao lavovskim trgovcima. Pola veka kasnije moldavski knez Stefan III Veliki u jednoj od svojih povelja napisao je novi naziv grada – Tigina. Početkom XVI veka Turci izbijaju na reku Dnjestar i preuređuju postojeću tvrđavu, a grad preimenuju u Bender. Taj naziv dovodi se u vezu sa persijskom rečju „bender“ koja znači „luka“, odnosno „pristanište“ (poput lučkog grada Bender Abasa u Iranu). Grad postaje deo Ruske Imperije 1812. godine nakon potpisivanja Bukureštanskog mira i u njenom je sastavu sve do 1918. godine kada ga zauzima rumunska vojska. Nakon pripajanja Besarabije Sovjetskom Savezu 1940. godine ulazi u sastav Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike. Tokom Drugog svetskog rata bio je uništen praktično do temelja.
U današnje vreme Benderi predstavlja neku vrstu bafer zone između Moldavije i Pridnjestrovlja. Defakto je pod kontrolom Pridnjestrovlja, ali po moldavskom ustavu njemu ne pripada, odnosno nije deo „Administrativno-teritorijalnih jedinica leve obale Dnjestra“, kako se Pridnjestrovlje u administrativno-teritorijalnom uređenju Moldavije pominje. Pod kontrolom Moldavije je jedino selo Varnica, koje predstavlja enklavu, okruženu pridnjestrovskom teritorijom. Interesantno je da kroz selo prolaze i u njemu se zaustavljaju autobusi gradskog prevoza koji iz Benderija idu do jednog od njegovih mikrorejona.
Raskrsnica ulice Suvorova i Gagarina
Nakon desetak minuta pešačenja stigoh do Sovjetske ulice koja je nakon preuređenja bila u poslednjoj fazi sređivanja pred dolazak Vadima Krasnoseljskog, predsednika Pridnjestrovske Moldavske Republike, koji je grad posetio sledećeg dana.
Sovjetska ulica
U Sovjetskoj ulici nalazi se Preobraženska saborna crkva, podignuta početkom XIX veka umesto Uspenske i Nikoljske crkve koje su stajale u blizini Benderske tvrđave. Kada je doneta odluka da se oko tvrđave zbog sigurnosti stvori brisani prostor pokušalo se sa izmeštanjem crkava, ali pošto su bile u trošnom stanju pokušaj je bio neuspešan, pa je odlučeno da se sagradi nova crkva.
Preobraženska saborna crkva
Kamen temeljac je položen 1815. godine, a izgradnja je završena 1820. godine. U znak sećanja na prethodne dve crkve levi sporedni oltar je nazvan Nikoljski, a desni Uspenski, dok je centralni Preobraženski.
Od crkve nastavih dalju šetnju po gradu.
Ulica Suvorova
Ubrzo dođoh do skvera nazvanog u čast Pavela Tkačenka (1901-1926), člana ilegalnog radničkog pokreta u Besarabiji dok je ona bila u sastavu Rumunije i jednog od rukovodilaca komunističkih organizacija na toj teritoriji. Na njegovu inicijativu i pod njegovim rukovodstvom u Kišinjevu su formirane ilegalne štamparije.
Skver Pavela Tkačenka
Tkačenko je zajedno sa Grigorijiem Kotovskim učestvovao u osnivanju Moldavske Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike. Uhapšen je u Bukureštu 1926. godine, a ubrzo zatim streljan.
U čast šezdesetgodišnjice od rođenja ovog istaknutog člana ilegalnog komunističkog pokreta u Rumuniji i Besarabiji i aktivnog učesnika Benderskog oružanog ustanka 1919. godine protiv rumunske vlasti, 1961. godine u Benderiju je podignut njegov spomenik.
Spomenik Pavelu Tkačenku i dom kulture koji nosi njegovo ime
Prostor oko doma kulture je lepo uređen, čini ga Aleja mirotvoraca sa čijim se uređenjem započelo 2016. godine.
Kamen čijim se polaganjem počelo sa uređenjem aleje
U aleji je 27.07.2017. godine povodom dvadesetpetogodišnjice dolaska ruskih mirotvoraca u Pridnjestrovnje postavljen spomenik u obliku skulpture ruskog vojnika.
Spomenik „Mirotvorac“
Osim Aleje mirotvoraca kraj doma kulture prostire se i Skver V.F. Margelova, osnivača ruskih vazdušno-desantnih snaga. Na skveru je 2014. godine otkriven spomenik ovom legendarnom generalu koji je u Drugom svetskom rata učestvovao u Jaši-kišinjevskoj operaciji i oslobađanju Benderija od nemačko-rumunskog okupatora.
„Niko osim nas“ – deviza pripadnika ruskih vazdušno-desantnih snaga
Šetnju po Benderiju želeo sam da završim kraj obale Dnjestra. Duž obale reke pruža se izuzetno lepo uređen Oktobarski park u kome su radovi na njegovom sređivanju još uvek trajali.
Oktobarski park
U parku se može videti spomenik „Slavnim borcima za vlast sovjeta“ (rus. Pamяtnik «Slavnыm borcam za vlastь Sovetov») koji je postavljen 1969. godine povodom obeležavanja pedeset godina od Benderskog oružanog ustanka protiv rumunske okupacije.
Spomenik borcima za vlast sovjeta
Spomenik je visine 18 metara, ima dva mozaička prikaza i simbolično je okrenut prema istoku čime se ističe težnja za ujedinjenje sa Rusijom.
Mozaik koji prikazuje borbu za vlast sovjeta
Sovjetska vlast u Benderi stigla je početkom januara 1918. godine, ali se nije dugo zadržala. Nakon dvonedeljne borbe 7. februara 1918. u grad ulazi rumunska vojska, nakon čega je usledilo streljanje oko 500 branilaca grada. Boljševici odlaze u ilegalu, ali već 27. maja sledeće godine izbija Benderski ustanak. Bio je kratkog daha, trajao je samo jedan dan. Ustanici su zauzeli grad u jutarnjim satima, a već uveče su ih razbile rumunske snage koje su pristigle kao pojačanje.
„Slavnim borcima za vlast sovjeta“
Osim spomenika borcima za vlast sovjeta u parku se nalazi i spomen-obeležje posvećeno černobiljskim likvidatorima. U likvidaciji posledica Černobiljske katastrofe učestvovalo je 118 spasilaca iz Benderija.
„Onima koji su otišli i ostali, koji se u teškom trenutku nisu uplašili da spasu planetu – kuću rodnu od radijacije nevidljive…“
Obeležje je postavljeno 2016. godine na tridesetogodišnjicu ove nuklearne nesreće.
Još jednom me je prijatno iznenadilo to što se prostor u gradu, naročito oko reke, uređuje.
Rotonda i pergole
Benderi je glavna luka na Dnjestru i u sovjetsko vreme rekom je krstarilo nekoliko brodova kojima se stizalo sve do ušća u Crno more.
Stepenište prema reci
U današnje vreme na to podseća samo napuštena zgrada rečnog pristaništa. Ali s obzirom da se prostor oko reke sređuje, nije isključeno da krstarenje Dnjestrom ponovo zaživi.
Pogled na reku Dnjestar
Šetalištem uz reku koje je već bilo u bojama jeseni zaputih se prema najbližem stajalištu trolejbusa broj 19.
Šetalište kraj Dnjestra
U trolejbusu se malo prepustih mislima o Benderiju, gradu koji je za razliku od Tiraspolja osetio užase rata. Beše mi malo krivo što ga pre putovanja nisam bolje proučio, posvetio mu više pažnje i detaljnije obišao. Ovako će mi u sećanju, osim tvrđave, najviše ostati memorijali koji čuvaju uspomenu na ljude, stradale u jednom kratkom, ali krvavom i potpuno nepotrebnom sukobu.
DODATAK: Povratak trolejbusom iz Benderija u Tiraspolj
* * *
Nakon povratka iz Benderija i kraćeg odmora spakovah stvari, jer se boravak u Tiraspolju polako bližio kraju i sutradan je trebalo da krenem nazad put Kišinjeva. Suvenire sam već kupio, ali Pridnjestrovlje, odnosno Moldaviju, ne treba napustiti bez bar jedne flaše neke „tekućine“. Iako je taj kraj napoznatija po vinu, ja se ipak odlučih za dve flaše konjaka starog deset godina. U izboru mi je pomogla prodavačica u prodavnici „Kvint“.
Na povratku u hotel prođoh pored još jednog objekta koji podseća ko je glavni baja u Pridnjestrovlju.
Kasino Šerif