12.07.2016.
Jedan od razloga zbog koga mi se sviđaju spavaća kola treće klase, takozvani „plackartni vagoni“ je to, što za „sitne novce“ čovek može da prevali značajno rastojanje, a da pritom ne oseti umor od putovanja. Tako je prošla i vožnja od Vitepska do Sankt Peterburga koji su jedan od drugog udaljeni nešto manje od 650 kilometara. Trajala je malo duže od 9 sati, odnosno dovoljno da se čovek dobro naspava i odmoran započne novi dan.
Pre izlaska iz voza pozdravih se sa bakicom-saputnicom koja mi je prethodne večeri objasnila kako najlakše da se popnem na gornji ležaj „plackartnog vagona“.
Na železničkoj stanici, kao i uvek, prvi zadatak mi je bio da pronađem garderobu i u njoj ostavim ranac koji i nije bio baš tako lagan. Prateći ostale putnike krenuh prema stepenicama koje vode do čekaonice u prizemlju. Usput me neka žena zamoli da joj pomognem da spusti kolica sa prtljagom niz stepenice. Ljubaznu molbu, naravno, nisam mogao da odbijem, iako mi je prepuni ranac na leđima prilično smetao.
Inače, Sankt Peterburg ima pet železničkih stanica: Baltičku, Ladošku, Moskovsku, Finsku, Moskovsku i Vitepsku koja je i najstarija železnička stanica u Rusiji. Prvobitna zgrada sagrađena je davne 1837. godine i bila je od drveta. Sa nje su polazili vozovi za Carsko Selo. U prvom vozu koji je krenuo put Carskog Sela osim ljudi koji su rukovodili izgradnjom bio je i car Nikolaj I čija bista krasi jedno od stepeništa stanice.
U pomenutom vozu ulogu mašinovođe imao je Franc Gerstner, austrijski i češki inženjer, graditelj prvih pruga u Češkoj, Austriji i Rusiji. Bronzani spomenik njemu u čast na Vitepskoj železničkoj stanici otkriven je 30. oktobra 2007. na dan obeležavanja 170 godina ruskih železnica.
Sredinom XIX veka na mestu drvene podignuta je zgrada od kamena. Današnja zgrada železničke stanice sagrađena je 1904. godine u stilu moderne. Imala je za to vreme neke novotarije, poput lifta za prtljag i putnike. Ti liftovi sada ne rade, pa je putnicima malo problematično da se sa prtljagom popnu ili spuste niz stepenice u šta sam se lično uverio.
Pošto je stanica dobro obeležena, garderobu pronađoh bez problema. Do nje vodi hodnik u kome se nalaze spiralne stepenice.
Kao i sve stanice koje su građene krajem XIX i početkom HH veka i Vitepska železnička stanica predstavlja malo umetničko delo. Na njoj su snimljene neke od scena iz kultnog ruskog filma „Brat“. Pored toga, trebala je da dočara atmosferu londonske železničke stanice „Viktorija“ u ruskoj verziji popularne serije „Doživljaji Šerloka Holmsa“.
Nažalost, u vreme moje posete Sankt Peterburgu fotografisanje unutrašnjosti stanice nije bilo dozvoljeno, pa sam morao da se ograničim na par fotografija koje sam napravio krišom i na brzinu, jer mi se sa pripadnicima policije i staničnog obezbeđenja nije ulazilo u raspravu zbog slikanja.
Do registracije u hotelu imao sam prilično vremena koje sam hteo da iskoristim za šetnju po gradu. Ono što me je posebno obradovalo bio je sunčan dan, kome se zbog vremenskih prilika koje su u to vreme u Piteru vladale, iskren da budem, nisam nadao.